Nakon osvježavajućeg mjeseca s Andrije obitelji u Jušići, Iznajmili smo auto i krenuli na jug do Dubrovnika. Pogon je požurio dok smo bili na malo uskoj raspored, a na kraju smo povlačenjem u Zračnu luku Dubrovnik kao mamina avion slijetanje. Trčali smo u zgradu i bili su tamo na vrijeme kako bi je pozdravio s utrke srca je izašla iz vrata. Bilo je nestvarno, kao što je većina naših dva tjedna s mojom mamom, koja će ispasti da se jedan od najnevjerojatnijih iskustava u mom životu.

Mi smo krenuli na naše zraka B & B stan u Dubrovniku i imao je ukusna večera pizze i vino, lov na sve naše priče iz mjeseca jer mi bi zadnji put vidjeli. (* U Hrvatskoj smo koristili AIRB & B isključivo za smještaj i nakon što je postao dobro upoznati sa stranice, ja jako bih ga preporučiti. Na vrhu se pristupačne i nudi udobnost doma, kao što su kuhinja i dnevni boravak, to je također način kako bi se zadovoljile lokalne ljude i dobiti savjete o gradu koji je samo lokalna bi znali *)

Imali smo cijeli dan provesti istražujući drevni UNESCO Grad Dubrovnik (koje mogu prepoznati iz televizijskog showa Igru prijestolja), a uzimajući izgubljen u svojim brojnim romantičnim, mazelike Alley načine. Stari grad u Dubrovniku završena je u 13. stoljeću, te je jedan od najvažnijih dobro očuvanih srednjovjekovnih stijenki citites u svijetu. Iako je stradao od potresa, a od borbi u 1990-ih, to je još uvijek predivan grad s toliko povijesti, što je vidljivo čim smo ušli kroz Vrata od Pila. Hodali smo zajedno drevnih zidova koji nas je vodio po gradu i do rive, gdje je mama stavila ruke na Jadranu po prvi put na Bokar Tvrđava. Posjetili smo fantastične katedrale iz 12. stoljeća, te se popeo korake Tvrđava Lovrijenac vidjeti pogled na crveno-natkrivenih mjesta od 37 metara nadmorske visine. Lovrijenac je ključno u zaštiti Dubrovnik od mletačke uprave.

Na kraju naših dana kao sunce se spremao postaviti, uskočio mi je u žičarom koja nas je na vrhu planine za najbolji pogled na Dubrovnik i mnogih otočića na tom području. Trebalo nam je neko vrijeme da razgovaraju mama u ovo, što ona nije ljubitelj visina ili vise u malim prijevoz iz jednog kabela. Iako sam to bio ja koji je učinio uvjerljivo, bio sam najviše prepala na putu prema gore! Pogled je dobro isplati iako, i vožnja natrag daleko manje živaca regalni. Na vrhu planine nalazi se ratni muzej sa fotografijama i pričama iz vremena kad jugoslavenska vojska bombardira Dubrovnik s vrha brda, kao i veliki križ spomenik sjećanja onih koji su se borili za obranu grada.

Nakon silazi smo našli lokalni restoran i gostili se na tjesteninu, kruh, svježe ribe, i puno vina. Mi smo također uzorkovani tradicionalni hrvatski liker zvan Rakiija, koja je voćna rakija koja dolazi u raznim okusima, od meda su kruške šljive.

2. dan našeg pogona na Jadranskoj magistrali nas je na visokoj putu od Dubrovnika, krenuo prema drugom drevnom gradu: Split. Pogled je spektakularan, a kao što smo slijedili zavojitom planinskom cestom smo mogli vidjeti mnoge od hrvatskih otoka (ima preko 1000) i modro more. Cesta je bila zabavna za voziti, iako pomalo zastrašujuće s vremena na vrijeme. Hrvati nisu poznati po svojoj spore vožnje, a bilo je nekoliko slučajeva u kojima smo svi dahnu kada dolazi iza ugla i vidio nadolazeći auto u našoj stazi.

Stigli smo u Split u poslijepodnevnim satima, a naš prvi zadatak je pronaći neki ručak. Andrew čitati o na ćevape sendvič dućan online zove kantun Paulina i on neće biti zadovoljan dok je ne nađe. Ćevapa sendvič je oko 3 $ CAD, i bilo je nevjerojatno. Doughey kruh prepun ajvar, luk, i naravno, ćevape. scarved smo naše ručkove i počeo hodati uz rivu. Split je bio prilično zauzet, a hodanje ulica je bila puna caffe-barovima i restoranima.

Prošli smo kroz Dioklecijanove palače, koja je sagrađena u 4. stoljeću, te je još uvijek u dobrom stanju. Palača je zapravo više od tvrđave, i zauzima veći dio starog grada i centra Splita. Danas je ispunjen umjetnika, zlatara, prodavaonica suvenira, i još mnogo toga da ste u mogućnosti pregledavati diveći antičke arhitekture. Posjetili smo katedralu Sv Dujma (305 AD), koji je najstariji funkcioniranje Katolička crkva, a drevni kriptu. Na svakom koraku u Splitu, tu je drevni propast čeka da se istražiti.

3. dan naše vožnje turneje nas je doveo u moj omiljeni grad Zadar. Pronašli smo naše Air B & B stan i upoznala našu loptu domaćinu, koji nam je rekao priču iza njezina plovidbe - tematske dom, i dao nam neke savjete o tome što vidjeti i raditi. Mi smo krenuli ravno prema starom gradu i besciljno lutali popravljati ulice, lutanja u trgovinama i ulicama. Došli smo do zvonik i odlučio ga popeti. Pogled je bio nevjerojatan i terakota-crvene krovove otišao što se tiče naše oči mogu vidjeti.

Posjetili smo obližnji crkva Sv Donata iz 9. stoljeća, koji je bio pod mletačkom, rimski, francuski, i austrijske vladavine. Izvan crkve se nalaze ulomci drevnim ruševinama koje možete prošetati, kao i muzej povijesti i arhitekture. Pronašli smo rivi put, a slijede ga zajedno dok smo došli na područje put koji prelazi u Morske orgulje, ili Morskih orgulja. Designed by arhitekt Nikola Bašić, organ izgleda kao širokim betonskim stubištem te je igrao od morskih valova koji su zadesili set cijevi ispod, oslobađajući zvuk iz rupe u betonu. To je jedna stvar čitati o orguljama, a drugi da je čuju. Pjesme koje daju su nezaboravna, jeziv, i lijepa. Ako oceana je mirna, zvuk je tiha i mirna kao dobro, ali ako postoje valove koji udaraju ispod organa, njegovi zvukovi glasniji, gotovo mučio. Većina ljudi sjediti mirno tako da zaista možete uživati ​​u slušanju, a ako se odlučite posjetiti noću možete vidjeti PozdravSunce od istog arhitekta, koji je solarni pogon light show posvećen našem Sunčevom sustavu. To je posebno zabavno za djecu.

Mi istražiti Zadar do kasno, a ja stvarno volio grad. To je povijesni grad na moru s toliko toga za napraviti, pun fantastične arhitekture. Ne kao prekoračenje wih turista što je više od drugih primorskih gradova, to je lako istražiti i dobiti uhvaćen u zadarskom ljepote. Ovo je jedno od mjesta na tom putu sam definitivno mogao vidjeti sebe žive. Ujutro prije odlaska van, otišli smo u obližnju tržištu pun mještana koji prodaju voće, povrće, ruže, likere, sušena lavanda, sir, i još mnogo toga. Uzeli smo u znamenitosti i mirisima prije vožnje natrag do konačnog grad na našem putu, Rijeka.

Stigli smo noću i pozdravio Svonko i Zoran je nasmiješenih lica. To je bio blagoslov da je moja mama bila u stanju zadovoljiti Andrije obitelj i za nas provesti nekoliko dana s njima prije nego što naš konačni rastanak. Te noći smo se vozili do obližnjeg grada za CHESNUT festivala gdje smo snacked na asortimanom CHESNUT unosi poslastica, kao i uobičajene jede (kobasice, kupus, ćevapa ...). Jeli smo i pili i slavili u naše vrijeme zajedno dok polka bendova svira u pozadini.

U nedjelju, sudjelovali smo utakmicu u kojoj Rijeka borili Dinamo Zagreb za top poziciju u ligi. Stadion, koji se pruža vrlo lijep pogled na more kao pozadina za igru, bila prepuna. U fanovi su uzbuđeni i zbog neke nedavne nesretne ponašanje, interventna policija u punom ruhu. Oni su sproveli ljubitelje Zagreb u svoj kavez, u kojem nema baklje mogli do njih, ako Riječki navijači su odlučili da se mangup. Mi smo imali mjesta u odjeljku navijač, dom riječke Armade, u samom središtu napjeva i vrišti. Sjedio sam pokraj dječaka koji je sretno maše masivni zastavu koja me je udario u glavu nekoliko puta, što je vrlo opuštajuće. Sa samo jednoj minuti napustio Rijeka postigao je pogodak koji im je osvojio igru ​​i poslao gužve u bjesnilo. Čak i mama i ja, koji ne gledaju ili znaju ništa o nogometu, su pljeskati uzbuđenja. Tim je došao zahvaliti gužve i čuti posljednji Armada pjesmu.

Uzeli smo mama na neke od naših omiljenih mjesta u tom području, a prije nego što smo to znali je učinjeno naše vrijeme ovdje. Dalje, mi bi uputiti u pokrajini Slavoniji vidjeti gdje su moji baka i djed su iz, a zatim natrag u Njemačku kako bi zadovoljili moja baka sestra Paula prvi put na emocionalno putovanje koje nitko od nas ne može zamisliti ...